Skip to content 
Koji je smisao života
Da li se ikada pitaš koji je smisao tvog života?
Što ti zapravo u životu trebaš činiti? Meni se ovih dana stalno tako nešto mota po glavi.
Je li smisao moga života: jesti, piti, raditi, spavati, biti zdrav, uspjeti preživjeti mjesec?
Čemu to? Kakav je to zapravo život?
Živiš a nisi živ! Koji je onda smisao moga života? Koji je, uopće, smisao života?
Odlučila sam krenuti upravo s ovom temom jer ključ svih problema je u neimanju smisla i svrhe u životu
Tko sam ja
Onda razmišljam ovako: od kud sam ja to došla na zemlju? Tko je to mene stavio tu?
Zašto me je stavio?
Nisam željela!
Nisam ni htjela!
Da li me je, uopće, pitao?
I što sad? Netko je mene bez mog znanja i pitanja stavio u ovaj svijet i što mi je sad činiti? Tko je to mene iz nepostojanja stavio u postojanje i zašto? Di sam ja to bila prije nego li sam došla?
Nekako duboko u sebi ćutim da postoji Netko tko sve zna, Netko tko zna odakle sam i što mi je činiti.
Ali zašto ja to ne znam? I kako da saznam? Od nekud sam došla na zemlju i osjećam se kao da sam s Marsa pala. Živim tu već preko 50 godina, a kao da sam jučer došla i kao da ću već sutra ići.
A kamo ću ja to poći?
Osjećam se kao radnik na privremenom radu u inostranstvu, gastarbeiter, rekao bi Švabo. Živim ali uvijek s napola spakiranim koferima spremna da se vratim od kud sam i došla. Kao da nikada ne znam kad će me uhvatiti da sam tu na crno i protjerati kući.
KUĆI!! To je ključna riječ. Moram se vratiti kući. Tu sam na privremenom boravku i radu i vrati ću se kući Nikako mi se ne sviđa pomisao da ću otići negdje u bezdan, u ništavilo. Uf, ne želim ne postojati, ja želim biti!
Želim biti SAD ali želim biti i zauvijek SAD.
Znaš vrijeme je nešto strašno zanimljivo. Jučer ne postoji prošlo je, sutra ne postoji nije još stvoreno. Mi se zapravo nalazimo između dva ne postojanja ili se nalazimo u jednom jedinom postojanju.Sad zapravo kao da ne postoji jer čim pomisliš i izgovoriš ono je već prošlo i nastupilo je neko drugo SAD. Sad je zapravo pojam koji vječno i beskonačno traje.
JA JESAM ovoga momenta, ne znam da li ću biti idućega. Ma, zapravo hoću, samo je pitanje u kojem obliku ću biti. Voda je voda u plinovitom, tekućem ili čvrstom stanju ipak je voda. Tako i čovjek, on je čovjek uvijek i zauvijek samo se mijenja oblik postojanja.
Zaista mi se sviđa postojati.
Viktor E. Frankl u svojoj knjizi: „Čovjekovo traganje za smislom” kaže nešto kao, ne mogu se točno sjetiti, davno sam čitala knjigu: „Ako čovjek zna zašto može podnijeti svako kako!”
On u toj knjizi svjedoči kako je uspio preživjeti sigurnu smrt u logoru samo zato jer je njegova želje da izađe živ iz logora, kako bi završio svoj doktorski rad koji je započeo prije dolaska u logor, bila jača od smrti. Svjedoči kako ja ta želja bila toliko snažna da je, doslovce, mijenjala tijek događaja u logoru.
U životu je najvažnije znati „ZAŠTO!”
Znaš li ti zašto?
Ja sam mislila da znam ali izgleda da sam to „zašto” pogubila negdje putem…zaboravila sam..
Zašto ja činim to što činim što god to bilo?
Zašto ja sad ovdje vama sve ovo pričam, nemam pametnijeg posla ili što?
Kad bolje razmislim ovo je napametniji posao koji ja trenutno mogu činiti iako imam veliku obitelj i puno obveza ovo je najbolja stvar trenutno koju mogu učiniti za sebe! Zašto?
Jednostavno je, ne znam koliko ću još dugo biti ovdje, nitko ne zna, kad pođem sa sobom ću ponijeti samo ono što sam dala, s druge strane će me čekati samo on što sam poslala a šaljem ono što drugima dajemo.
Ako ovo što ja radim pomogne barem jednoj osobi ja sam ispunila svrhu svoga posojanja. Moj talent je pisanje i pomaganje ljudima ako to ne radim ja sam svoje talente zakopala i uzet će mi se i ono što imam.
Znate onu priču o talentima: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
Kad se gospodar vrati ova dva prva dobili su još duplo onoliko koliko su stekli dok je ovom trećem koji je svoj talent zakopao i čuvao za sebe uzeo i taj jedan.
Tako je i s nama! Da li si ti svoje talente zakopala i čuvaš za sebe ili dozvoljava i drugim ljudima da uživaju u tvojom talentu.
Nema veze što je tvoj talenat…možda si izvrsna kuharica, ili službenica u nekom uredu koja svoje klijente prima ljubazno i svakom se posveti da valja.
Ispričati ću vam jednu priču o jednom vozaču tramvaja koja se davno dogodila u Zagrebu.
Jedan vozač tramvaja je bio jako ljubazan i uvijek je sve ljude koji su ulazili ljubazno pozdravljao sa dobar dan, dobro jutro, kako ste. Starijim je pomagalo da uđu i da unesu stvari. Uskoro se pročulo priča o ljubaznom vozaču tramvaja i došla je TV i novinari da naprave priču o njemu.
Što god da radiš uvijek se potrudi da to bude najbolje moguće a ono u čemu si najbolja i u čemu uživaš rado podijeli s drugima da i oni uživaju, nemoj to sebično čuvati za sebe.
